Prica nekog ko je kasno shvatio

11/28/2011

Na prvi pogled-bio sam kamen. Tvrd, jak, nesalomiv. Ubijao sam je tisinom, pa i svakom svojom recju, iako ih je bilo malo. Često nisam znao šta pametno da joj kažem. Nisam znao da joj uzvratim ljubav. Na svako njeno-volim te, ja sam ćutao. A bio sam joj sve. Smisao njenog života. Njen pokretač. Njena snaga. Volela me je tako nežno, čisto i iskreno, kao dete. Davala mi je sve. Celu sebe. Značio sam joj više od svega i uprkos svemu.

I dalje sam bio kraj nje. Gledajući kako joj nanosim bol. Ne znam zašto ali nisam mogao da odem. Da li zbog nje same, ili iz nekog drugog razloga, ne znam, ali bio sam tu. Šta god da je radila, radila je zbog nas. Menjala je sebe iako sam ja onaj koji je trebao da se menja. Za svaki problem svalilila je krivicu na sebe i teret mog užasnog ponašanja nosila je na svojim malim, slabim leđima. A ja nikada nisam znao kako da joj pomognem. Bio sam slep kada sam trebao da joj pokažem put, bio gluv kada sam trebao da je poslušam, a najviše od svega nem kada su joj bile potrebne moje reči. Mrzeo sam sebe! Proklinjao! A zaslužio sam mnogo gore muke.

Mi muškarci možda manje razmišljamo, možda se manje trudimo da primetimo očigledno. Možda jednostavno uz nas ne ide ono- da smo jači pol. Jer, priznajem-bio sam slab. Znao sam da je vređam, znao sam da grešim, znao sam da nije to zaslužila... Sve sam ja to znao, ali nikad nisam znao kako da budem dobar prema njoj.

Pokajao sam se. Mislim da je zaslužila moju iskrenost i čista osećanja, posle onog bola koji je toliko dugo lomio.

Shvatio sam da nisam niko bez nje. Da me niko neće prihvatiti kao ona. Da mi nikada niko neće opraštati ono što je ona opraštala. Nikada niko neće biti spreman da uradi zbog nas ono što je ona radila. Niko neće moći da bude tako požrtvovan, iskren i hrabar, kao ona. Niko mi nikada neće pružiti onu količinu emocija koju mi je ona svakog trena nesebično pružala.

A to je ono što je čini posebnom. To je ono što se ceni. Ono što se čuva.

Možda zbog svega toga, ja nisam mogao da odem od nje.

Nekima je potrebno vreme. A meni je očigledno bilo potrebno mnogo, mnogo vremena da shvatim da je to ljubav.. Da shvatim da je ustvari volim.

7 Comments Add your own

  • 1. sanjarenja56  |  11/28,2011

    Neki ne shvate nikad.

  • 2. biljanak  |  11/28,2011

    Biti svoj, a biti nečiji. Tako i toliko da se ego ne uobrazi i kasno dozvoli očima da progledaju.

  • 3. Persefona  |  11/28,2011

    Uh! Neke nas ljubavi svojom silinom toliko zaslepe da ih jednostavno ne vidimo...
    Kad slepilo prodje, često bude kasno...

    zato!!!

  • 4. mssams  |  11/28,2011

    svaka cast za pesmu :)

  • 5. muckos  |  11/29,2011

    ovaj post me mnogo podseća na mene i mog ne znam kako da ga nazovem ... bivšeg. Šta li. Ne znam ni kako da ga nazovem...
    Neki delovi su maltene identični...ne neki 95%

  • 6. mssams  |  11/29,2011

    muckos Ovo sam napisala ja. Tada sam bila razočarana od strane dečka koji mi mnogo znači. Onda se on pokajao i znaš već kako to ide..A pošto nije vešt na rečima i pokazivanju emocija, ja sam ovo napisala, zamišljajući da su ovo njegove reči.. Time sam tešila sebe... Mašta..

  • 7. muckos  |  11/29,2011

    mozda nije samo masta, mozda je zaista tako i bilo... nikad se ne zna...

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me


About

Miss Ams

Stvari su onakve kakvim ih mi vidimo.~Anais Nin~

Around here

Categories

Moji linkovi

Generalna

Feeds