Obična ljubavna pesma
11/10/2011
Nekad nam je bila poznata ona dobra tišina,
vremenom je i ona počela da zvuči,
a zatim je nastupila ona zverka-rutina,
nastala je buka i neprijatni zvuci.
Ja previše brza, ti previše spor,
a svako isuviše veran sebi,
ja tražim o svemu razgovor,
a ti tvoje misli ostavljaš u tebi.
Nekad te je krasilo beskrajno strpljenje,
a sada iz tebe bes često ključa,
strah u meni mi oduzima poverenje,
odavno nas spajaju samo otkucaji srca.
Tvoj bes, moj strah dovode do dna,
čini mi se da polako nestaje sve,
ali i dalje u meni ima delić onog sna,
da ćemo ipak biti kao pre..
1 Comments Add your own
1. Kati | 11/10,2011
Pronadjoh se...
Leave a Reply